| Autori: Miha Avanzo, Lela B. Njatin, Viktor Bernik, Miłosz Biedrzycki, Klaus Groh, Matjaž Hanžek, John Held, Niels Lomholt, Milenko Matanovič, Vlado Martek, Peter Mlakar, David Nez, Paula i Goran Rem, Johannah Rodgers, Edward Sanders, Klara Sax, Nina Slejko Blom in Conny Blom, Bálint Szombathy, Andrej Tišma, Slaven Tolj, Rudi Uran.

Ova skupna izložba temelji se na tradiciji mail arta i Westeast projekta (1978. – 1985.), uz sudjelovanje međunarodnih autora iz devet različitih država, Danske, Hrvatske, Mađarske, Njemačke, Poljske, SAD-a, Slovenije, Srbije i Švedske. Projekt je zapravo hommage kolektivitetu koji je nastao oko međunarodne avangardne grupe Westeast (1978.-1985.), na inicijativu Francija Zagoričnika u kojima je i sama sudjelovala. U Zagrebu je kao suurednica a u Zagrebu godišnjaka Westeastovog broja 6 pod nazivom Mail Love Art u Galeriji Nova nastupila kao suurednica 1981.

Ova je izložba čin i rezultat istraživanja kolektiviteta generiranog umjetničkom aktivnošću mail arta. Lela B. Njatin je na sudjelovanje pozvala ljude s kojima se ranije profesionalno povezivala u novi ad hoc kolektiv.

|

Lela B. Njatin (1963.) diplomirala je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Živi u Kočevju i Ljubljani. Doktorirala je iz humanističkih nauka sa tezom iz teorije avangarde. Njatin je spisateljica, publicistkinja i likovna umjetnica.

Kao mlada umjetnica se između 1975. i 1985. godine bavila se djelima konkretne poezije i postkonceptualizmom. Sudjelovala je u međunarodnim umjetničkim pokretima mail artom i signalizmom, objavljivala u časopisima / antologijama Westeast, Maj75 i Uj Symposion. Prvi je puta izlagala 1980. godine u Likovnom Salonu Kočevje na skupnoj izložbi Dasevididasenekidela (sa Matjažom Marinceljem, Vitom Oražemom, Ljubicom Pavlovec i Rudijem Uranom-Dadom), čiji je naziv parafraza naziva OHOevskog zbornika neoavangardne poezije Pericarežeracirep, koji je bio objavljen 1969. godine pri mariborskoj nakladi Obzor.

Po dolasku na studij u Ljubljanu postala je dio užeg kruga istomišljenika oko skupine Laibach i potom Neue Slowenishe Kunst. Godina 1981./82. bila je koautor eksperimentalnog filma Što napraviti B. Njatin? u produkciji ŠKUC-a u Ljubljani. Sudjelovala je također i u stvaranju ekstravagantne i radikalne vizualne pojave Borghesije.

Godine 1988. je pri književnoj omladini Slovenije, Ljubljana, objavljeno njezino književno djelo Nestrpnost [Netrpeljivost], kojega je književna kritika prepoznala kao fragmentarni roman, jer se pisana riječ u njemu izmjenjuje sa značenjski jednakovrijednim prazninama. Umjetnica sama ga pozicionira kao djelo s kojim prelazi između vizualnog i književnog polja, čime se nadovezuje na avangardnu umjetnost, čiji je začetnik bio Stéphane Mallarmé s djelom Bacanje kocke nikad neće ukinuti slučaj. Hrvatski prijevod Netrpeljivosti objavljen je devet godina nakon prvog izdanja u Nakladi MD Miroslava Mićanovića, nakon Daytonskog sporazuma iz 1996., a već 1991. godine u Sloveniji je objavljeno ponovljeno izdanje Netrpeljivosti, jer je knjiga zbog sadržaja vezanih za rat kao sveprožimajuću stvarnost, prepoznata kao književni uvid u taj vrlo stvarni rat (o čemu piše Tine Hribar u predgovoru ponovljenom izdanju). Prvo izdanje bilo je prodano u dva mjeseca, dok je drugo slovensko izdanje otišlo u manje od godinu dana.

U 2007. godini, nakon desetljeća duge pauze vratila se u likovno / umjetničko stvaralaštvo s instalacijom Odsutnosti. Hommage à Igor Zabel na skupnoj izložbi Svaki čovjek je kustos u Muzeju suvremene umjetnosti u Ljubljani. Godine 2010. započela je s kontinuiranim, koncipiranim i sistematiziranim stvaranje suvremenih vizualnih djela, koja je predstavila na samostalnim i skupnim izložbama u galerijskim i negalerijskim prostorima u Kočevju, Ljubljani i drugdje u Sloveniji i Italiji, Belgiji, Italiji, Švedskoj i SAD. U Institutu za suvremenu umjetnost izlagala je 2015. godine.

Vizual: David Nez & Lela B. Njatin; ljubaznošću L. B. Njatin

Podrška: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH, Občina Kočevje