– dviju legendarnih ličnosti kontrakulture 1960-tih i 1970-tih godina – i Galerije P74 iz Ljubljane, koja ovih dana slavi 29,5 godine uspješnog rada.
_____
U četvrtak, 5. studenog 2026., u 20:00 sati
u Institutu za suvremenu umjetnost,
Trg kralja Tomislava 20, Zagreb
_____
Izložbe ostaju otvorene do 21. studenog 2026.
Radno vrijeme galerije: ponedjeljak – petak: 13:00 – 19:00 sati
_____
!! Program !!
Prije otvorenja u 19:00 sati, pozivamo vas na predstavljanje novih publikacija Zavoda P.A.R.A.S.I.T.E. / Matjaž Hanžek, vilice su okrenute prema gore ili prema dole (2025); SOG (2023), RIO Rock v opoziciji (2024), Matjaž Hanžek, Dalibor Zupančič, OM produkcija (2026)/
_____
Ove dvije izložbe po prvi će put suprotstaviti neka od njihovih manje poznatih, pa čak i nepoznatih umjetničkih djela iz ranih 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih godina.
_____
O umjetnicima

Matjaž Hanžek (1949.) je vizualni umjetnik, pjesnik, sociolog i političar. Diplomirao je na Fakultetu za sociologiju, političke znanosti i novinarstvo 1977. godine, a potom je radio u Zavodu za društveno planiranje. Kao važan predstavnik domaće neoavangarde, stvorio je najopsežniji i najraznolikiji opus konkretne i vizualne poezije u našoj zemlji. Njegov opus u šezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim godinama obilježen je raznovrsnim i otvorenim eksperimentiranjem; od prvih objava poezije u studentskom listu Tribuna do sudjelovanja u grupi OHO, uređivanja časopisa Problemi, rada na Radiju Študent, vođenja Škuca. Objavio je nekoliko knjiga: Prostorska knjiga (1967.), Štiri pesmi (1967.), Iščemo pesmi, kde so (1969.), Perica reže raci rep s Alešom Kermaunerom, Markom Pogačnikom, Tomažom Šalamunom, Francijem Zagoričnikom, I. G. Plamenom, Milenkom Matanovićem, Vojinom Kovačem – Chubbyjem, Slavojem Žižekom (1969.), Osnutki (1972.), 61 tekst (1977.), Odprimo okna, zažgimo stare cunje (eseji, 2011.). Sudjelovao je na nekoliko skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

Umjetnička produkcija Matjaža Hanžeka je raznolika, kompleksna i višeslojna. U početku skeptičan, ciničan i destruktivan, uvijek je branio jezik kao svoj primarni medij. Hanžekova vizualna poezija više je puta nadilazila okvire knjige, novina ili tiskanog materijala kako bi ušla u stvarni prostor kao objekt ili intermedijski projekt. Zaobilazio je institucionalne oblike prezentacije i razvijao nove neformalne oblike komunikacije. Surađivao je s grupom OHO (vizualna poezija, javne akcije, video i knjige umjetnika), a kasnije je bio aktivan prvenstveno u kontrakulturnim krugovima.

_____

Tadej Pogačar (r. 1960.) vizualni je umjetnik i osnivač Centra i Galerije P74 te Zavoda PARASITE u Ljubljani. Diplomirao je na Odsjeku za etnologiju i Odsjeku za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Godine 1988. diplomirao je i na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je također završio poslijediplomski studij. Tijekom protekla tri desetljeća opsežno je izlagao u najvažnijim izložbenim prostorima u zemlji i inozemstvu, uključujući MC Gallery u New Yorku (2025.), Cukrarnu u Ljubljani (2023.), Institut za suvremenu umjetnost u Zagrebu (2022.), Galeriju Michaela Stock u Beču (2020.); Edit-Russ-Haus für Medienkunst u Oldenburgu (2019.), na 49. Venecijanskom bijenalu (2001.), 3. Tiranskom bijenalu umjetnosti (2005.), 2. Praškom bijenalu umjetnosti (2005.), 27. Bijenalu u São Paulu (2006.), 10. Istanbulskom bijenalu (2007.), 2. Kanarskom bijenalu Santa Cruz de Tenerife (2009.), 11. Bijenalu arhitekture u São Paulu (2017.) te na Manifesti 1 u Rotterdamu (1996.).

Tadej Pogačar je međunarodno priznati umjetnik koji istražuje skrivene fenomene, društvene prakse i odnose. U svojoj postkonceptualnoj praksi koristi se intervencionističkim i kritičkim istraživačkim metodama te uvodi participativne i suradničke prakse. Godine 1990. osnovao je Muzej suvremene umjetnosti, koji je 1993. godine preimenovao u PARASITE Muzej suvremene umjetnosti.

Njegova aktualna izložba predstavlja njegove najranije fotografske serije ZOO (1979.) i Beč, Bratislava (1980.). Serija ZOO prikazuje slike zatočenih životinja čiji je prirodni okoliš čovjek izmijenio, preuzimajući istovremeno odgovornost za njihov opstanak. Riječ je o obliku muzejske instalacije u kojoj su životinje muzejski izlošci i u kojoj prevladava estetska fascinacija.

*******************************
foto: Tadej Pogačar: Dunaj, Bratislava, 1980.
*******************************