MENU

AMELA FRANKL: I TO ĆE PROĆI

cijena: 50,00 HRK

2018., ISBN: 978-953-8027-08-6
72 stranice, 19 fotografija u boji, 20 x 13 cm
Dvojezično hrvatski/engleski, meki uvez
Nakladnik: Institut za suvremenu umjetnost, Zagreb
Urednici: Amela Frankl i Janka Vukmir
Tekstovi: Ružica Šimunović, Marija Selak, Amela Frankl
Prijevod: Graham McMaster

 

Publikacija prati istoimenu izložbu održanu u Institutu za suvremenu umjetnost, 2017. godine, koje je kustosica bila naša prerano preminula kolegica Ružica Šimunović.

 

“Tri nedovršene priče. O posljedicama koje ostavljaju povijesna i društvena zbivanja, o pojedincu i zajednici, o neizgovorenim činjenicama, o naslijeđenom obiteljskom teretu koji obvezuje, o transmisiji. Teme su stare, osjetljive, često prešućene, potisnute.” Amela Frankl

 

“Tako dakle otvaram priču o tri priče Amele Frankl. One su posredno vezane za traumu holokausta, vrte se oko pitanja sveza, riječima Giorgia Agambena, golog života i suverene moći. Umjetnica eksplicira da “ne proziva ni ne poziva na odgovornost”. I ja joj vjerujem. Ne zato jer slijepo prihvaćam njezinu tvrdnju nego jer me u to uvjerava način na koji je ispričala priče. Sada, kada su pred nama, nekako je jasno da njihovoj izvedbi mora da je – ne može biti nego zbog muke prevladavanja osude pojedinaca, društva i njegovih politika kao i mogućeg zaplitanja u nove optužbe – prethodilo vrijeme sumnji i kontrakcija misli, proces koji je zahtijevao dodirivanje šavova rana, beskrajna otvaranja identitetskih nabora i njihova cizeliranja… sve do smirivanja strasti, do mirnoće. Gotovo da bih je nazvala komemorativnom.” iz teksta Ružice Šimunović

 

„Frankl u fokus svoga rada stavlja odnos pojedinca i zajednice, proučavajući ga na tri različite, ali komplementarne, razine skicirajući odgovor na pitanje koja je naša odgovornost u postupanju prema prošlosti. Prva, probuđujuća, razina Frankličina performansa pokušaj je objektivnog pristupa. Tu se Frankl bavi odnosom pojedinaca prema zajedničkoj povijesti. U drugoj, subjektivnoj, dimenziji, težište je na doživljavanju, a riječ je o mogućnosti uspostavljanja spone između zajednice i pojedinačne, u ovom slučaju vlastite, povijesti. Na koncu, sintetski, Frankličin je performans samoangažiran jer ona odlučuje preuzeti odgovornost za pričanje tuđe prošlosti, pokazujući što iz nje možemo naučiti.“ iz teksta Marije Selak.

 

 

Amela Frankl (1963.) je multimedijalna umjetnica iz Zagreba. Autorica je i suizdavačica publikacije Što nosim (MeandarMedia, Zagreb 2017.) istoimenog projekta realiziranog u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti Zagreb. Uplićući u radove vlastite osobne priče i konkretne životne situacije, kroz medijatorsku umjetničku praksu i strategiju tematizira pitanja osobnih i društvenih sloboda, naših privatnih i javnih života, spremnosti na suradnje te empatije kao društveno neophodne prakse.

 

Ružica Šimunović (1960. – 2018.), povjesničarka umjetnosti, likovna kritičarka i dugogodišnja urednica na Hrvatskom radiju. Autorica knjiga „Zoran Pavelić: Politički govor je suprematizam“ (Pleh, Zagreb, 2013.), suautorica knjige o umjetnici Ani Elizabet (2015.), autorica knjige “Tijelo u dijalogu. Ženske performativne prakse u Hrvatskoj“ (Durieux, HS AICA, 2016.), te dobitnica godišnje nagrade HS AICA.

 

Marija Selak ( 1982.) je zaposlena na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu kao docentica u području humanističkih znanosti, polje filozofija, grana ontologija. Autorica je knjige Ljudska priroda i nova epoha za koju je dobila je godišnju nagradu Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika mladim znanstvenicima i umjetnicima u 2014. godini.