|cijena: 0; predlažemo donaciju
Deplijan, 2014
B1 100 x 70cm, presavijeno
Trojezično hrvatski/engleski/talijanski
Tekst: Giuliana Carbi
Emma Ciceri(Bergamo, 1983.) školovana je na umjetničkim akademijama u Bergamu i Milanu, izlaže od 2003. i do sada je više puta nagrađivana za svoj rad. Više godina bila je asistentica slavnog Adriana Pacija na IUAV sveučilištu u Veneciji, NABA Nuova Accademia di Belle Arti u Milanu, a zastupa je galerija Riccardo Crespi iz Milana.
U Hrvatskoj je Emma prethodno izlagala na Međunarodnom bijenalu Multimeridijan u Puli, 2012. godine, na izložbi “Vrijeme je stalo” in 2012, koje je kustos bila J. Vukmir.
Emma Ciceri je na izložbi u Zagrebu predstavila dvije serije crteža i trilogiju video animacija Zone, nastale između 2011. – 2013. “Dijalog između crteža i video uradaka prati suglasja i analogije koje pojačavaju značenje brisanja, a koje je centralno za ovu umjetnicu. Svi izloženi crteži su iz prošle godine: serija Roghi (Lomače), koja na izbijeljenoj pozadini stavlja u fokus male slike epizoda požara i dima uzetih iz časopisa i novina, te serija Senza Titolo (Bez naslova) koja je još u procesu nastajanja. U posljednjoj seriji ideja krhkosti je izrazito naglašena, što je posljedica razvoja prethodnih istraživanja autorice.” Giuliana Carbi Jesurun
O svojem video radu kaže: “Objekt mojeg istraživanja je stvarnost. Odnos s njome se manifestira kroz stalnu kontemplaciju: dugo, tiho i meditativno promatranje nečega, svojom nutrinom. Ja radim s jednostavnim gestama izabranima iz stvarnosti, koje kada su sjedinjene, čine jednu paralelnu stvarnost. Zanimaju me priče ljudi, pojedinac i masa. Konstantno tražim pojedince u gužvi, koja mi daje pretekst za kontinuirano i sasvim blisko promatranje ljudi. Idem na skupove, koncerte, pogrebe i demonstracije, uvijek s kamerom u ruci. Sudjelujem u tim događajima stapajući se s gomilom. To mi omogućava da istražujem geste, govor tijela, pojavu malih napetosti u pojedinca. Masa je pretekst, a sam događaj kontejner ljudi koje promatram, pratim, snimam; tijelo je ljuštura unutrašnjosti koja se pokazuje. Napetosti i osjećaji dobivaju razne oblike i aspekte u dijalektici između subjektivnosti i mnoštva, samo-potvrđivanja i pripadnosti grupi”.