| | cijena: 0; predlažemo donaciju
Deplijan, 2014.
Na izložbi Scherzo, Vol.2 u Institutu za suvremenu umjetnost, Eric predstavlja seriju objekata, tanjura, koji su metalni, keramički i porculanski, te različitih veličina i oblika, i koji su svi pronađeni na splitskim tavanima i buvljacima. Eric na tanjure intervenira crtežima i/ili slikama, i aplicira minuciozne kolaže izrezane iz stare ilustrirane knjige, također pronađene na tavanu u Splitu, brzo nakon što se Eric s obitelji preselio u Hrvatsku. Scherzo Vol. ” bila je prva Ericova samostalna izložba u Zagrebu.
Eric del Castillo (Mexico City, 1962.) likovni je umjetnik sa višegodišnjim iskustvom. Izlagao je na 11 samostalnih i više od 100 kolektivnih izložbi u Meksiku, SAD-u, Španjolskoj, Njemačkoj i Hrvatskoj gdje sada živi. Nakon studija filma i slikarstva, bavio se slikarstvom i kolažima da bi se tijekom 80-ih posvetio performanceu, a kasnije objektima u koje intervenira i instalacijama.
„Gomile časopisa, godinama akumulirani tomovi tiskanog papira čekaju da ih netko oživi. Uzeti škare i izrezati siluete iz njihovih okoliša. Slikati škarama umjesto kistom i od nepotpunog skupa informacijskih fragmenata satkati zagonetke. Dati život stvorenjima sastavljenim od krhotina vremena i prostora. Na praznom listu papira, figure nalaze mir u režiji ruku koje ih zaustavljaju u jednom trenutku konačnosti.“ pišu o Ericovom radu Neli Ružić i Gonzalo Vélez.
Prizori na tanjurima asociraju na nadrealno, sneno, maštovito, ponekad avanturističko, opasno ili devijantno, ali uvijek ostaju na nekom rubu između razumljivog i objašnjivog te nelogičnog i zagonetnog.
Meksički kustos Carlos Aranda Marquez o Ericovom radu kaže: „Eric je filmski umjetnik na papiru, a mi smo voajeri njegovih „storyboardova“, tog privatnog svijeta u kojem umjetnik otima fragmente iz nanosekunde slike i montira ih u svoj film.“
„Prizore, osobe i krajolike na tanjurima prepoznajemo kao na rubu između poetskog, ironičnog, dramatičnog ili duhovitog. Iako djeluju kao da su iz nepoznatog ili barem udaljenog svijeta/vremena, zapravo ih često možemo prepoznati kao već poznate, ili poznatima slične likove, ali uvijek ostajemo u procjepu između toga da odgonetavamo i razumijemo što se zapravo događa.“ iz teksta J. Vukmir u katalogu. |
