Amela Frankl: I to će proći
kustosica: Ružica Šimunović
| Otvorenje izložbe
20. 10. 2017. u 20:00 sati
u 20:15 sati, početak izvedbe novog rada
| Razgovor s umjetnicom
21. 10. 2017. u 19:00 sati, vodi Ružica Šimunović
| Izložba je dio programa Zagrebačkog vikenda galerija
20. – 22. 10. 2017. vidi program
| Izložba ostaje otvorena do 11. 11. 2017.
Radno vrijeme galerije: Utorak – Subota 12:00 – 19:00 sati
za vrijeme Zagrebačkog vikenda galerija radno vrijeme
| 21. 10. 2017. subota, 12:00 – 19:00 sati, razgovor s umjetnicom, Ružica Šimunović
| 22. 10. 2017. nedjelja 11:00 – 17:00 sati, 11:30 sati, doručak u galeriji i vodstvo po izložbi
+
Institut za suvremenu umjetnost
Trg kralja Tomislava 20, Zagreb
|
Izložba I to će proći, prva je samostalna izložba Amele Frankl u Institutu za suvremenu umjetnost. Umjetnica na izložbi predstavlja izabranu cjelinu radova koji govore o njezinom interesu za zbivanja iz prošlosti koja se odnose na osobne, obiteljske i ožiljke cjelokupne društvene zajednice s kojima i danas živimo.
Na otvorenju izložbe, Amela Frankl će u galeriji Instituta za suvremenu umjetnost uživo izvesti novi rad, temeljen na muzejskom artefaktu iz Spomen područja Jasenovac.
„Tri nedovršene priče. O posljedicama koje ostavljaju povijesna i društvena zbivanja, o pojedincu i zajednici, o neizgovorenim činjenicama, o naslijeđenom obiteljskom teretu koji obvezuje, o transmisiji. Teme su stare, osjetljive, često prešućene, potisnute.“ A. F.
“Tako dakle otvaram priču o tri priče Amele Frankl. Može se reći da su implicitno vezane za traumu holokausta, da se vrte oko pitanja sveza, riječima Giorgia Agambena, golog života i suverene moći. Umjetnica eksplicira da „ne proziva ni ne poziva na odgovornost“. I ja joj vjerujem. Ne zato jer slijepo prihvaćam njezinu tvrdnju nego jer me u to uvjerava način na koji je ispričala priče. Sada kada su pred nama, nekako je jasno da njihovoj izvedbi mora da je – ne može biti nego zbog muke prevladavanja osude i zaplitanja u optužbe – prethodilo vrijeme sumnji i kontrakcija misli, proces koji je zahtijevao dodirivanje šavova rana, beskrajna otvaranja identitetskih nabora i njihova cizeliranja… sve do smirivanja strasti, do mirnoće. Gotovo da bih je nazvala komemorativnom. ” iz teksta Ružice Šimunović.