Fotoreporteri među prosvjednicima na trgovima i ulicama slovenskih gradova od 2. studenog 2012. do 8. veljače 2013.

17. 06.  2014 u 20:00 sati – 05. 07. 2014.

Fotoreporteri koji sudjeluju na izložbi: Uroš Abram, Aleksander Baumkirher, Aleš Beno, Sašo Bizjak, Luka Cjuha, Matej Družnik, Jure Eržen, Jošt Franko, Miha Fras, Jaka Gasar, Luka Gorjup, Stanko Gruden, Irena Herak, Borut Krajnc, Tit Košir, Matej Leskovšek, Tomi Lombar, Borina Mišica, Igor Napast, Daniel Novakovič, Maj Pavček, Andrej Petelinšek, Tamino Petelinšek, Maja Pertič Gombač, Matej Povše, Matej Pušnik, Blaž Samec, Željko Stevanić, Tone Stojko, Roman Šipič, Igor Škafar, Nebojša Tejić, Marko Vanovšek, Bojan Velikonja, Voranc Vogel, Tomaž Zajelšnik, Matic Zorman, Šimen Zupančič

Izbor radova: Jaka Gasar, Lilijana Stepančič, Bojan Velikonja, Voranc Vogel i Ženja Leiler

Koncept: Lilijana Stepančič, Obalne galerije Piran

Produkcija: Obalne galerije Piran i klub Enooki

Izložbe u 2013.: ožujak-travanj Galerija Meduza (Obalne galerije Piran), Kopar; svibanj‒lipanj Fakultet društvenih znanosti, Ljubljana; rujan-listopad Kulturno-informacijsko središte Evropske prijestolnice mladih Maribor 2013 (nekadašnjii Salon Rotovž), Maribor

……………………………………………………………………

Do tada prilično miran javni život u Sloveniji bio je poremećen u jesen 2012. godine, kada su se stanovnici Maribora počeli masovno okupljati na trgovima i ulicama u znak protesta protiv korupcije gradskih vlasti. Demonstracije su se raširile po drugim gradovima Slovenije i trajale su nekoliko mjeseci, do proljeća 2013. Ovakvim događajima Slovenija nije svjedočila od osamostaljenja.
Prosvjede su obilježili raširenost po cijeloj Sloveniji, masovnost, intenzitet, a ponegdje i nasilje, zbog čega su pobudili veliki interes i privukli pažnju medija, kako klasičnih, tako i novih medija, uključujući facebook, tweeter itd. (više na http://sl.wikipedia.org/wiki/Protesti_v_Sloveniji)

Demonstracije možemo podijeliti u dvije skupine. U prvoj su prosvjedi u Mariboru, koji su nastali autonomno kao spontana reakcija stanovnika na samovolju gradske vlasti. Treba spomenuti i da je 2012. godine Maribor bio domaćin Kulturne prijestolnice Europe i da je većina gradskih kulturnih i umjetničkih organizacija raspolagala s puno većim proračunima nego prijašnjih godina. U okviru Europske kulturne prijestolnice nastala su brojna kulturna i umjetnička događanja te akcije civilnog društva.
Druga skupina obuhvaća proteste u drugim gradovima Slovenije, za koje se nagađa da su ih potakle vodeće političke stranke koje su nezadovoljstvo ljudi i njihovu solidarnost s demonstrantima u Mariboru iskoristile za svoje interese i svrhe.

Mediji, koji su do tada objavljivali samo fotografije masovnih demonstracija u inozemstvu, bili su suočeni sa sličnim video i fotografskim snimkama iz domovine. Zanimanje za događaje i njihovo dokumentiranje bilo je veliko do te mjere da su neke medijske kuće na početnim internetskim stranicama otvorile posebne podstranice, na kojima su objavljivali snimke koje bi im poslali profesionalni reporteri, amaterski fotografi i ljudi, sudionici demonstracija.

Intenzivno medijsko izvještavanje specifično je obilježilo javni medijski imidž, posebno njegov vizualni dio. Obalne galerije Piran u suradnji s fotoreporterskim klubom Enooki reagirale su na događanja uputivši fotoreporterima poziv za sudjelovanje na izložbi koja bi dokumentirala demonstracije u slovenskim gradovima. Pozvani fotoreporteri bili su važan čimbenik pri oblikovanju javne vizualne medijske slike, jer su imali direktan pristup medijima, zbog čega su prvenstveno bili zanimljivi kao izlagači.

Na poziv se odazvalo 38 fotoreportera. Od svih prispjelih radova, 141 fotografiju izabrali su Jaka Gasar, Lilijana Stepančič, Bojan Velikonja, Voranc Vogel in Ženja Leiler, s tim da niti jedan autor nije bio eliminiran.

Svrha izložbe bila je da između nebrojenih fotoreporterskih snimaka prikaže one, koji će možda biti upisane u povijest kao ikonske slike. Time bi do izražaja došla simbolična moć dokumentarne reportažne fotografije, koja realno i pojedinačno snimljenoga mijenja u značajno i opće. Fotografski dokument transformira se tako u likovni sliku koja je više od onoga što je u realnom vremenu vidjelo oko i prepoznao um. Usprkos tome, naslov izložbe podržava izvornost slike, realnosti kao takve, zato je namjerno dug, nemarketinški i opisan, ukratko, više znanstveno suhoparan, nego prodajno seksipilan.

Ženja Lailer u predgovoru izložbe između ostaloga piše: «Još od osamostaljenja Slovenije, aktualne demonstracije predstavljaju Događaj koji ne podupiru samo progresivna masovnost i upornost protestanata, nego u najvećoj mjeri i žestina medijskog pokrivanja demonstracija. Iako mediji u toj Priči, možda već od prvih spaljivanja mariborskih radara, nisu «samo» svjedoci i komentatori događanja, nego su prije njihovi tumači i akteri – kako u pogledu pretenciozno angažiranog informiranja javnosti o najavama protesta kao angažiranog «izvještavanja» o njima tako i u pogledu njihovog «osvještavanja».
Aktualna izložba tako ni izdaleka ne može ponuditi konačni odgovor na pitanje koje će nam slike trenutnih demonstracija jednom rječito govoriti o prošlom. U tom smislu radi se o evidentnom procesu u nastajanju. Tako da ni priča o izložbi koja je imala zadaću artikulirati izložene fotografije, ne može biti drukčija.»