MENU

TADEJ POGAČAR: Rani radovi. Životinje Kuće Ljudi

 

 

TADEJ POGAČAR
Rani radovi
Životinje Kuće Ljudi
24. ožujka – 15. travnja 2022.

 

Kustosica izložbe: Lilijana Stepančič

 

Institut za suvremenu umjentost
Trg kralja Tomislava 20, Zagreb

 

Otvorenje izložbe: 24. 3. 2022. u 20:00 sati

Izložba ostaje otvorena do 15. 4. 2022.

Radno vrijeme galerije:
utorak – subota od 13:00 – 19:00 sati

 

Izložba Rani radovi. Životinje Kuće Ljudi predstavlja stvaralaštvo Tadeja Pogačara u razdoblju od 1975. do 1980. godine. Osim toga, daje skicu društvenih sredina koje su nudile prostor za slobodu stvaranja i značajno utjecale na osobni razvoj umjetnika. U drugoj polovici 1970-ih Tadej Pogačar je suosnivač kluba Imbecili i grupe IZS u odredu izviđača, koji je konceptualno sukreirao (parazitirao) program odreda. Taj je program bio inovativan, s posebnim naglaskom na kulturne aktivnosti – kazališne predstave, akcije u prirodi i dijalog o važnosti zajednice, metodama učenja i obrazovanja.

 

U tom je razdoblju glazbeno stvaralaštvo bilo najvažnije za Tadeja Pogačara; prvo u skupini Odpad (1977), zatim Naoportus (1978) i na kraju Srp (1979–1984). Grupe su se sastojale od istih članova, vršnjaka i prijatelja. Njihove početke obilježila je eksperimentalna elektroakustična i repeticijska glazba, a postupno su formirali autorsku glazbu s elementima slobodne improvizacije, komorne glazbe, teatra apsurda i provokacije. Uz grupu Begnagrad i D’Pravda, kritičari su Srp svrstali među ključne aktere slovenskog oporbenog Rock pokreta.

 

Tijekom tog vremena i okruženja snimljene su fotografije i performansi, prikupljeni na izložbi, od kojih su neki sada prvi put izloženi. U vrijeme nastanka djela nisu bili uključeni u umjetnički sustav niti su imali umjetničku publiku. Ovu alternativu najbolje sumira teorem akcije bez događaja, kako je Tadej Pogačar definirao svoje tadašnje performanse, i odgođena publika (delayed audience), termin koji su upotrijebile Ivana Bago i Antonija Majača za nastupe grupe Gorgona i Tomislava Gotovca 1960-ih u prirodi i bez publike. Djela nastala u to vrijeme bila su samo materijal koji postaje umjetnost tek ulaskom u umjetnički svijet, kada ga kao takva potvrđuje njegova kompleksna publika. O tom procesu govori i postav izložbe Tadeja Pogačara. Kao i kod Gorgone i Tomislava Gotovca, tadašnje kreativno stvaralaštvo Tadeja Pogačara nije bilo nihilizam i eskaizam od institucionalnog svijeta. Upravo suprotno. Radovi su gradila novi oblik stvaranja koji je imao potencijal umjetnosti i smjestio se u kulturu različitu od dominantnih praksi, razotkrivajući svijet neobičnog i neuobičajenog. Osim toga, nazivi Imbecili i Odpad upućuju na propitivanje dominantnih društvenih struktura. Imbecil je provokacija usmjerena prema glorifikaciji ljudskih intelektualnih sposobnosti, koju moderno socijalističko društvo obožava, a otpad je nešto što društvo odbacuje. Na taj način rana djela Tadeja Pogačara postavljaju pitanja o složenom odnosu čovjek-priroda-kultura. Iz današnjeg pogleda na umjetnost, oni otkrivaju institucionalnu kritiku. Ovu specifičnu umjetničku praksu, stvorenu u konceptualnim umjetnostima treba se u radu Tadeja Pogačara razumjeti  šire nego samo kritiku umjetničkih institucija i umjetničkog sustava; te u nju uključiti dominantne institute društva.

 

Kritiku društvenih instituta izvrsno ilustrira fotografija ZOO-a iz 1979. Na njoj, više nego zebru, vidimo ogradu. Riječ je o zarobljenoj životinji čije je prirodno okruženje čovjek promijenio i preuzeo skrb za njezino preživljavanje. Priroda u zoološkom vrtu je kultura. Riječ je o obliku muzejske instalacije u kojoj su životinje muzejski eksponati koji su prvenstveno estetska fascinacija. Osim toga, kako John Berger kaže i kako pokazuje fotografija ZOO-a, životinje u zoološkom vrtu gledateljima nikada ne uzvraćaju pogled. ZOO je slika instituta kroćenja svega što je, prema ljudskim pravilima divlje, izvan zakona društva ili drugačije od ljudskog.

 

Tadej Pogačar se u svojim ranim radovima uhvatio u koštac s dominantnim skupovima pravila za reguliranje društvenih odnosa, uvjeta ili postupaka prevrćući ih na ludički, luckast i apsurdan način. On je stvorio drugu stranu prevladavajuće racionalnosti, logike i uređenosti koje su obilježile tadašnje moderno industrijsko društvo i koje su aktualne i danas, primjerice, ispod površine naizgled neozbiljnih umreženih društvenih alata. Rani radovi Tadeja Pogačara tako izražavaju kreativne karakteristike koje prožimaju cjelokupni njegov opus. Kao takve,  daju važan uvid ne samo u najranije umjetnikovo stvaralaštvo, već i u često zanemareno stvaralačko okruženje tadašnje mladeži. Uz to, nude promišljanje o mogućnostima alternativnog stvaranja u svijetu umjetnosti i izvan njega.

 

Lilijana Stepančič

 

 

Lilijana Stepančič bila je jedna od osnivačica novoga Europskog bijenala Manifesta, udruge Grad žena i kolegija Svijet umjetnosti, članica Nacionalnog vijeća za kulturu Republike Slovenije, ravnateljica Soros centra za suvremenu umjetnost – Ljubljana , izvršni direktor Instituta za otvoreno društvo – Slovenija i direktor Međunarodnog grafičkog centra u Ljubljani. Priredila je brojne publikacije u Modernoj galeriji u Ljubljani i Međunarodnom grafičkom centru. Kao kustosica osmislila je i ubacila nekoliko izložbi visokog profila, poput Urbanaria (1994.-1995.), Graffiti Artists (2004.), FV – Alternative of the 1980s (2009.) i Gesamtkunst Laibach. Zaklade 1980–1990 (2010). Radi kao autorica o suvremenoj i modernoj likovnoj umjetnosti.

 

 

Fotografija: Tadej Pogačar, ZOO, 1979.