Tomislav Brajnović & Igor Eškinja
suddenly everything disappears
(odjednom sve nestaje)

kustos: Giuliana Carbi, Trieste Contemporanea

Srijeda, 18. 5. 2016.
Otvorenje izložbe u 20 sati

Institut za suvremenu umjetnost
Trg kralja Tomislava 20, Zagreb

Radno vrijeme galerije: utorak – subota 12:00 – 19:00 sati
Izložba ostaje otvorena do 11. 6. 2016.

Izložba suddenly everything disappears Tomislava Brajnovića i Igora Eškinje bila je priređena kao site-specific projekt za Studio Tommaseo u Trstu, otvorena krajem prošle godine, a u Zagreb dolazi u promijenjenom i dopunjenom izdanju, te je ujedno i njihova prva zajednička i samostalna izložba u Institutu za suvremenu umjetnost.
Izložba je nastala unutar projekta Dialoghi con l’arte dell’Europa centro orientale koji je upravo proslavio svoju 20 godišnjicu.

„Koju može, suvremena likovna umjetnost, krhkost pokazati i koje stvarno otvoreno vrijeme može predložiti kao „sadašnjost“ koja uvijek bdije nad složenošću?

Ova izložba dvojice umjetnika, Tomislava Brajnovića i Igora Eškinje stavlja na stol vrlo ozbiljno pitanje. Djelotvornost njihovog prijedloga je uznemirujuća jer oba ova umjetnika ne žele „urlati“ protiv pogrešnih planova, već nam ih samo jasno predočiti. Oni to rade, recimo tako, metaforički, ali iznenađujući pomak njihove kritike u apstrakciju je taj što njihovu poruku čini jasnom i uznemiravajućom, kao što to suvremena umjetnost umije.

Moderni ljudi, pogotovo u Zapadnoj kulturi, pokušavali su promijeniti svijet. Neuspjeh njihovog cilja je nama jasan, danas, u vrijeme dramatičnih migracija koje nas uvode u radikalne promjene budućnosti.

Tomislav Brajnović ispituje moguće redefinicije koncepata kao što su umjetnik, povijest ili kultura. On radi na fragmentima zajedničkih povijesti praveći male otiske ili instalacijske intervencije na pronađenim objektima, da bi nas u “prezentu” izvijestio o malim iskustvima prošlosti. To je jedan uzorak iskustva sastavljen od mnogih ljudskih iskustava koja su se dogodila…
O vremenu u kojem je previše ljudi u situaciji da mora tražiti svoju „obećanu zemlju“, koja im je i danas nasilno uskraćena jednako kao što je to bila i stoljećima, umjetnik se pita provokativnom idejom o „Ljubaznom diktatoru“ – koju preuzima od slovenskog filozofa Slavoja Žižeka – kako smo u povijesti pošli nakrivo, kada je čak i savršena ljepota umjetnosti, čak i najradikalnije umjetnosti, nudila predivni formalni dio projekta koji sada propada, više nego ikada. Obećana zemlja je također natpis otisnut na novčanici od 100 USD, jednako lažnoj kao što je i to obećanje.

I Igor Eškinja misli da likovna umjetnost može zauzeti slobodniju i radikalniju poziciju nego drugi proizvodi kulture u obraćanju nužnosti da govori o sadašnjosti, da reflektira ljudske uvjete iz upravo poremećenog pogleda koji imamo na sadašnjost…u kojoj su greške učinjene, postaju povijest i zaboravljamo ih.
Razina metafore koju koristi još je apstraktnija: njegova instalacija započinje još nenapisanim novinama koje izlaže na suncu, presavinutima, ali praznima. Zanima ga paradoks u vlastitoj akciji – koja u ovom slučaju znači „njegovu“ sadašnjost – koja je međuvrijeme kompletnog procesa koji mu ne pripada. Ovi bijeli papiri stavljeni na sunce, a preko njih negativi koji čine sjenu, oblkuju pogled na Rijeku, i njezinu povijest socijalnih stanova, koji su upravo u ubrzanom procesu depopulacije. Ti zasjenjeni oblici prikazuju objekte, imena obitelji, natpise s kućnih zvona iz jedne četvrti Pariza koja ima isti broj stanovnika kao i Rijeka, ali oni dolaze iz cijelog svijeta – živa stratigrafija migracija. Kada umjetnik ukloni negative, sunce i vrijeme već su ispisali ove požutjele papire.“

Tomislav Brajnović (1965., Zagreb). Obrazovao se u Den Haagu, Zagrebu i Londonu. Predavač na APURI. Živi u Rovinju.

Igor Eškinja (1975., Rijeka). Diplomirao na Accademia di Belle Arti u Veneciji. Živi i radi u Rijeci.

Giuliana Carbi je predsjednica Trieste Contemporanea, povjesničarka umjetnosti, kustosica i voditeljica Studio Tommaseo u Trstu. Osnivačica je mreže Continental Breakfast i CEI Venice Foruma.

Fotografija: Igor Eškinja “Novi list”