S veseljem vas pozivamo vas na otvorenje izložbe i povratak Instituta za suvremenu umjetnsot u svoj galerijski prostor
|
NIKICA JURKOVIĆ: S puta na put usput
|
u utorak, 30. 6. 2026., u 20:00 sati
Institut za suvremenu umjetnost, Trg kralja Tomislava 20, Zagreb
Izložba ostaje otvorena do 17. 7. 2026.
Radno vrijeme galerije:
utorak – petak 14:00 – 19:00 sati
(iznimno ne radimo subotom, zbog selidbe)
i po dogovoru
| Nikica Jurković, kao dobitnik Nagrade Radoslav Putar 2024. godine nastupa po prvi puta samostalnom izložbom u Institutu za suvremenu umjetnost. Prethodno je boravio u Residency Unlimited u New Yorku, priprema produkciju novog rada s našim partnerom Galerijom S iz Koprivnice i bio je član žirija Nagrade Radoslav Putar 2025. godine kada je bilo planiramo da održi ovu izložbu, no zbog produljenog roka trajanja konstrukcijske obnove u Institutu za suvremenu umjetnost, izložbe se održava sada, i njome označavamo povratak u Instituta u svoj galerijski prostor.
|
Publikaciju koja prati izložbu je u pripremi i bit će uskoro objavljena, a tekst za publikaciju napisala je Tena Starčević.
“Radove okupljene na izložbi S puta na put usput moguće je čitati kao različite načine mjerenja prisutnosti, odsutnosti i vremena. U svakom od njih mjerenje je vezano uz tijelo, prostor, materijal, odnos i obvezu, a vrijeme dobiva oblik kroz geste koje se mogu ponoviti, pomaknuti, zabilježiti, izgubiti, naslagati ili ponijeti sa sobom. U tome se otvara jedno od ključnih mjesta Jurkovićeve prakse: umjetnik pokreće jednostavne sustave, ali im zatim dopušta da nastave živjeti kroz vlastite ritmove, uvjete i odnose. Ista je logika prenesena i na razglednice koje su sastavni dio izložbe, a posjetitelji ih mogu ponijeti sa sobom. Uključenost publike tako postaje sastavni dio izložbe: posjetitelj preuzima njezin fragment, odnosi ga u vlastitu svakodnevicu, šalje, čuva ili zaboravlja. S puta na put usput zato “izlazi” izvan Instituta za suvremenu umjetnost, kroz tuđe putanje i male geste pažnje. Nakon izlaska iz izložbenog prostora radovi barem dijelom nastavljaju trajati kao vježbe gledanja: u pomaku predmeta, promjeni ritma, tragu korištenja, praznini između dva događaja ili trenutku u kojem netko prepozna vlastitu rutinu kao oblik prisutnosti.”
Tena Starčević